Zbog krajnje niskog sadrzaja ugljenih hidrata moze se jesti cak i pri strogoj dijeti, a da ne goji. Pri upotrebi kikirikija aktivira se rad mozga. Uopste, kostunjavo voce je veoma dobro za nervni sistem, zahvaljujuci mikroelementima koje sadrzi.
Zahvaljujuci svojim vrednim kvalitetima, kikiriki i proizvodi koji se dobijaju od njega, siroko se koriste u ishrani ljudi koji paze na svoje zdravlje, a veoma su popularni kod vegetarijanaca i onih koji zele maksimalno da smanje upotrebu mesa. Kikiriki i ulje od njega sadrze uglavnom nezasicene masti koje smanjuju nivo holesterola u krvi. Nedavna istrazivanja su pokazala da redovna upotreba kikirikija, kao deo zdrave dijete, moze znacajno da smanji rizik kardiovaskularnih bolesti. Tako|e, kikiriki je odlican izvor folne kiseline, koja omogucava rast i obnavljanje celija. Americki naucnici preporucuju da se svakodnevno uzima jedna unca (28,3 g) kikirikija.
Lekovite i hranljive osobine kikirikija blagotvorno uticu na polnu potenciju, poboljsavaju memoriju i paznju, poboljsavaju sluh, koristan je kod jake iznemoglosti i teskih oboljenja. On sadrzi vitamine grupe “B” koji daju sjaj kosi i umirujuce deluju na nervni sistem, vitamine grupe “E” koji stimulisu funkciju polnih zlezda.
Kod dugogotrajnog suvog kaslja, proprzeni kikiriki uz kuvani pirinac se preporucuje deci nekoliko puta na dan.
Kikiriki se moze koristiti u hrani sirov, ali ukusniji je i korisniji posle umerenog przenja u rerni. Posle takve kratkotrajne obrade jezgra kikirikija se lakse osloba|aju kore bogate grubim vlaknima, koja onemogucuje razlaganje ne samo belancevina, vec i skroba.
Kikiriki i njegovo ulje predstavljaju efikasno sredstvo za izlucivanje zuci. Zahvaljujuci tome sto sadrzi kalijuma 30 puta vise nego natrijuma, kikiriki ima i dehidrativna svojstva. Tzv. biljno mleko od kikirikija je dobro sredstvo u lecenju nekih vrsta cireva i zeludacnih bolesti, dvanaestopalacnog creva i gastritisa.
Mnogi stanovnici Indonezije su ube|eni da nema boljeg sredstva protiv umora od “tempe” - presovanih kolutica kikirikija proprzenih u vrucem ulju. Lekari smatraju da za siromasnog Indonezanina vruc hrskavi “tempe” predstavlja glavni izvor belancevina.

